Srećna samo kad je preplanula

images 2

Image source politika.rs

Jedan od sve cescih oblika zavisnosti jeste zavisnost od preplanulog tena ili koriscenja solarijuma kojoj su stručnjaci već dali ime – tenoreksija. To je telesna zavisnost, poput anoreksije. Kao što anoreksičar nije nikada sam sebi dovoljno mršav, tako ni tenoreksičar nije nikada zadovoljan preplanulom bojom svoje kože.  Izlaganje sunčevoj svetlosti smanjuje depresiju i  podiže raspoloženje, a pojedini ljudi u tome preteruju stvarajući zavisnost. Tipični tenoreksičari su uglavnom mršave žene, stare između 16 i 40 godina, iznurene dijetama i prekomernim izlaganjem suncu.

Podatak da u Srbiji svake godine oko 3.500 ljudi oboli od raka kože ne moze da nas ostavi ravnodusnim. Nekoliko stotina njih oboli od melanoma, najsmrtonosnijeg oblika raka kože, a četvrtina obolelih umre od ovog maligniteta.

S druge strane odredjena količina sunčevih zraka potrebna je ne samo da nam popravi raspoloženje već i da  doprinese stvaranju vitamina D koji je moćan agens u prevenciji razvoja raka unutrašnjih organa.

Zato je bitna informacija kada i koliko je potrebno da se izlazemo suncu ili da odlazimo u solarijum i sta da uradimo da dobijemo od sunčanja najvišu korist, a najmanje štetnih posledica.Kada govorimo o  epidemiji raznih oblika zavisnosti moramo imati u vidu  epidemiju depresivne bolesti koja preti da zauzme drugo mesto po učestalosti bolesti opasnih po zdravlje i život. Prema nekim procenama svaka peta osoba pati od ozbiljne depresije, a depresija je smrtonosna u 15% slučajeva.

U svetlu ovih podataka moramo sagledavati i sve učestaliju pojavu osoba zavisnika koji svoju glad za hormonima sreće koji im rasteruju crne misli zadovoljavaju preteranim sunčanjem, pušenjem, konzumiranjem alkohola i droge, prekomernim unošenjem hrane, a zatim odricanjem od hrane, psihoaktivnih tableta, tetovažama, pirsinzima ili novijim vidovima zavisnosti od botoksa ili plastične hirurgije.

Preterana zavisnost od sunčanja  je psihološki poremećaj. Naučnim istraživanjem utvrdjeno je da se prilikom sunčanja u mozgu aktiviraju centri za nagradu i oslobadjaju endorfini- hormoni sreće, na sličan način kao i kod ostalih bolesti zavisnosti. Eksperimentom su zavisnici od solarijuma izlagani različitim tipovima svetlosti uz primenu filtera, a da ni sami nisu znali o kojoj se vrsti svetlosti radi. Nepogrešivo su se bolje osećali u slučajevima boravka u solarijumu  kada je filtrovana svetlost bila u rangu  Ultravioletnih zraka. Takodje psihološki testovi kojima se utvrdjuje zavisnički mentalitet pokazali su da nema razlike u strukturi ličnosti izmedju zavisnika od sunčanja i zavisnika od alkohola, duvana ili droge. Jedan od korisnih predloga bio bi da se u svakom centru za sunčanje korisniku da upitnik za  procenu zavisniškog karaktera i ukoliko se zavisnički karakter potvrdi potrebno je klijentu ponuditi  neku zdravu zamenu za podizanje nivoa hormona sreće za kojim zavisnički nastrojene osobe osećaju neodoljivu potrebu kao sto je na primer fizičko vežbanje ili ples.

Zanimljiva je i mogućnost terapije smehom koji takodje podiže nivo endorfina. I konzumiranje crne čokolade može biti jedan od načina da poboljšamo raspoloženje a da pri tome i zaštitimo nas genetski materijal od oštećenja sunševim zracima.